gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lànsīrām, 3. l. mn. lansírajū, imp. lànsīrāj, aor. lansírah, imperf. lànsīrāh, prid. r. lansírao, prid. t. lànsīrān〉 1. izbaciti/izbacivati raketu ili torpedo 2. pren. a. pustiti/puštati u prodaju novi proizvod b. pustiti/puštati u javnost kakvu novost

prid. 〈G lànsīrnōg(a); ž. lànsīrnā, s. lànsīrnō〉 koji se odnosi na lansiranje [lansirna rampa]

prid. 〈G lànjskōg(a); ž. lànjskā, s. lànjskō〉 razg. v. prošlogodišnji

im. m. 〈G lápa; mn. N lápovi, G lápōvā〉 bot. zeleni listić, dio cvjetne čaške

im. m. 〈G lȁpora, I lȁporom〉 geol. smjesa gline i vapnenca nastala u mlađim geološkim razdobljima

im. m. 〈G lȁpsusa; mn. N lȁpsusi, G lȁpsūsā〉 nehotična pogreška

im. m. 〈G laringìtisa〉 med. upala sluznice grkljana

im. m. 〈G laringòskopa; mn. N laringòskopi, G laringòskōpā〉 med., tehn. optički uređaj za pregled grla i grkljana

im. m. 〈G larpurlàrtista, V larpurlàrtistu; mn. N larpurlàrtisti, G larpurlàrtīstā〉 sljedbenik larpurlartizma

im. ž. 〈G larpurlàrtisticē; mn. N larpurlàrtistice, G larpurlàrtistīcā〉 sljedbenica larpurlartizma

prid. 〈G larpurlàrtističina; ž. larpurlàrtističina, s. larpurlàrtističino〉 koji pripada larpurlartistici

prid. 〈G larpurlartìstičkōg(a); ž. larpurlartìstičkā, s. larpurlartìstičkō〉 koji se odnosi na larpurlartiste i larpurlartizam

im. m. 〈G larpurlartìzma〉 umj. nazor u 19. stoljeću utemeljen na načelu da umjetnost služi samo umjetnosti

im. ž. 〈G lȃrvē; mn. N lȃrve, G lȃrvā/lȃrvī〉 v. ličinka

im. m. 〈G lȁsera, I lȁserom; mn. N lȁseri, G lȁsērā〉 tehn. elektronički izvor koherentne svjetlosti

prid. 〈G lȁserskōg(a); ž. lȁserskā, s. lȁserskō〉 1. koji se odnosi na laser [~ snop] 2. koji radi na načelu lasera [~ mikroskop] 3. koji se obavlja s pomoću lasera [laserska operacija]

im. ž. 〈G lȁsicē; mn. N lȁsice, G lȁsīcā〉 zool. mala zvijer iz porodice kuna duga, vitka tijela, duga repa, kratkih nogu i plosnate glave [planinska ~]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. lȁskām, 3. l. mn. lȁskajū, imp. lȁskāj, aor. lȁskah, imperf. lȁskāh, prid. r. lȁskao, prid. t. lȁskān〉 pretjerivati u pohvalama, neiskreno koga hvaliti

im. m. 〈G lȁsa; mn. m. s. 〈N lȁsi/lȁsa, G lȃsā〉 uže s omčom na jednome kraju koje služi za hvatanje životinja

im. ž. 〈G lástē; mn. N láste, G lástā〉 v. lastavica ♦ prva ~ prvi nagovještaj, prvi predstavnik čega

im. ž. 〈G lȁstavicē; mn. N lȁstavice, G lȁstavīcā〉 zool. mala ptica selica dugih, uskih krila i repa koji se račva u dva kraka; sin. (lasta)

prid. 〈G lȁstavičjēg(a); ž. lȁstavičjā, s. lȁstavičjē〉 koji se odnosi na lastavice [lastavičje gnijezdo]; sin. (lastin)

im. s. 〈G làštila; mn. N làštila, G lȁštīlā〉 krema za čišćenje [~ za cipele; ~ za pokućstvo; ~ za parkete]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. lȁštīm, 3. l. mn. lȁštē, imp. làšti, aor. làštih, imperf. lȁšćāh, prid. r. làštio, prid. t. lȁšten〉 činiti sjajnim s pomoću laštila [~ cipele]

im. m. 〈G laterála; mn. N lateráli, G laterálā〉 v. bočnik

im. ž. 〈G làtērnē; mn. N làtērne, G làtērnā/làtērnī〉 starinska svjetiljka zaštićena staklom, svijetli s pomoću plina ili petroleja

im. ž. 〈G làticē; mn. N làtice, G lȁtīcā〉 bot. cvjetni listić, dio cvjetnoga vjenčića različitih oblika i boja, listić cvjetne krunice

im. ž. 〈G latimèrijē; mn. N latimèrije, G latimèrījā〉 zool. jedina živuća resoperka, riba koja rađa žive mlade i živi u velikim morskim dubinama

im. ž. 〈G latìnicē〉 jez. 1. pismo kojim su pisali stari Rimljani (Latini), latinsko pismo 2. pismo nastalo prema pismu starih Rimljana prilagodbom drukčijemu sustavu glasova [hrvatska ~]

prid. 〈G latìničnōg(a); ž. latìničnā, s. latìničnō〉 koji se odnosi na latinicu [latinično pismo]

im. m. 〈G latìnista, V latìnistu; mn. N latìnisti, G latìnīstā〉 1. osoba koja proučava latinski jezik i književnost 2. književnik na latinskome jeziku u razdoblju nakon antike

im. ž. 〈G latìnisticē; mn. N latìnistice, G latìnistīcā〉 1. žena koja proučava latinski jezik i književnost 2. književnica na latinskome jeziku u razdoblju nakon antike

prid. 〈G latìnističina; ž. latìnističina, s. latìnističino〉 koji pripada latinistici

prid. 〈G latinìstičkōg(a); ž. latinìstičkā, s. latinìstičkō〉 koji se odnosi na latiniste i latinizam

im. m. 〈G latinìzma; mn. N latinìzmi, G latinìzāmā〉 1. knjiž. književnost na latinskome jeziku u razdoblju nakon antike [hrvatski ~] 2. jez. riječ latinskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

prid. 〈G làtīnskōg(a); ž. làtīnskā, s. làtīnskō〉 1. koji se odnosi na Latine 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. izumrli jezik kojim su govorili i pisali Rimljani (Latini) ili koja od njegovih kasnijih inačica kao što je jezik Crkve, pisani jezik obrazovanih slojeva u srednjemu vijeku; službeni jezik u Vatikanu

im. m. 〈G lȁva; mn. N lȁvovi, G lȁvōvā〉 1. zool. zvijer iz porodice mačaka žućkastosmeđega krzna čiji mužjak ima dugu grivu 2. 〈jd.〉 astr. (Lȁv) zviježđe zodijaka između Raka i Djevice 3. a. 〈jd.〉 astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 23. srpnja do 22. kolovoza b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku ♦ boriti se kao ~ hrabro se boriti; kao ~ u kavezu [osjećati se, hodati itd.] nemirno, nervozno [osjećati se, hodati itd.]; ne diraj lava dok spava ne izazivaj protivnika

im. ž. 〈G lávē〉 geol. usijana, žitka mineralna masa koja izbija na Zemljinu površinu

im. ž. 〈G làvāndē; mn. N làvānde, G làvāndā/làvāndī〉 bot. sredozemni zeleni polugrm, trajnica iz porodice usnača dlakava lišća i modroljubičastih mirisnih cvjetova koja se uzgaja za proizvodnju mirisnoga ulja; sin. (despik)

im. m. 〈G láveža, I lávežom〉 glasanje psa

im. ž. 〈G làvinē; mn. N làvine, G lȁvīnā〉 zem. velika količina snijega, leda, zemlje i kamenja koja iznenada i brzo sklizi niz planinske padine

prid. 〈G lȁvljēg(a); ž. lȁvljā, s. lȁvljē〉 koji se odnosi na lavove [lavlja griva]

im. m. 〈G lavóra, I lavórom; mn. N lavóri, G lavórā〉 okrugla i široka posuda za pranje ruku i umivanje

prid. 〈G lȁvovskōg(a); ž. lȁvovskā, s. lȁvovskō〉 koji je kao u lava, koji zadivljuje snagom ili veličinom [~ posao]

im. m. 〈G lȃza; mn. N lȃzi/lȁzovi, G lȃzā/lȁzōvā〉 otvor ili put za prolaz ljudi ili životinja

im. pl. t. ž. 〈G lȁzānjā〉 1. talijanska tjestenina u obliku širokih traka 2. jelo od istoimene tjestenine s mljevenim mesom, sirom ili drugim dodatcima te s umakom i začinima [~ s četirima vrstama sira]

im. ž. 〈G lȁži, L làži, I lȁžju/lȁži; mn. N lȁži, G làžī, D làžima〉 tvrdnja koja ne odgovara stvarnosti, koja nije istinita [govoriti ~; služiti se lažima]; sin. neistina; ant. istina ♦ uhvatiti koga u laži uočiti da tko laže

prid. 〈G làžna; odr. lȁžnī, G lȁžnōg(a); ž. làžna, s. lȁžno〉 1. koji ne odgovara istini [lažna priča]; sin. izmišljen v. pod izmisliti, neistinit; ant. istinit 2. koji odražava čiju prijetvornost u pokazivanju ili govorenju onoga što se misli ili osjeća [~ osmijeh]; sin. neiskren; ant. iskren 3. 〈odr.〉 koji se iskazuje ili podmeće za što drugo [lažni svijet; lažni doživljaj; lažna ljubav; lažno prijateljstvo]; ant. istinski, pravi, stvaran